Njemačka abeceda sastoji se od 26 osnovnih slova, tri preglasa Ä, Ö, Ü te oštrog S (ß). Osnovna slova su sređena po samoglasnicima (vokalima) (A, E, I, O, U) i suglasnicima (konzonantima) (B, C, D, F…) U njemačkom se sve imenice, Imena i nazivi zemalja pišu velikim početnim slovom, isto kao i sve riječi na početku rečenice i nakon točke. Glagoli, zamjenice i pridjevi pišu se u pravilo malo.

• Aa-Affe=majmun
• Bb-Ball=lopta
• Cc-Computer=računalo, kompjutor
• Dd–Dach=krov
• Ee–Elefant=slon
• Ff–Fahrrad=bicikl
• Gg–Gehirn=mozak
• Hh–Hafen=luka
• Ii–Igel=jež
• Jj–Jacke=jakna
• Kk–Kleid=haljina
• Ll–Leiter=voditelj (m. rod), ljestve (ž. rod)
• Mm–Maus=miš
• Nn–Nase=nos
• Oo–Orgel=orgulje
• Pp–Papier=papir
• Qq–Quark=svježi sir, kvark (fiz.)
• Rr–Radio=radio
• Ss–Sauna=sauna
• Tt–Tiger=tigar
• Uu–Uhr=ura, sat
• Vv–Vater=otac
• Ww–Wasser=voda
• Xx–Xylofon=ksilofon
• Yy–Yacht=jahta
• Zz–Zahn=zub

preglasi i ß

• Ää–Äpfel=jabuke
• Öö–Öl=ulje
• Üü–Überfall=prepad
• ẞß–Straße=ulica, cesta

naputak: Ako na tastaturi nemate ä, ö, ü i ß, u tom se slučaju uvijek može primijeniti i ae, oe, ue i ss.

slovkana abeceda

Kod abecednog slovkanja svako se slovo dovodi u vezu s jednom rječju. Time se olakšava komunikacija, na primjer putem telefona, budući da se neka slova često slično čuju i ne razumije se uvijek sve kako treba. Prezime “Maier” bi se prema abecednom slovkanju izgovaralo ovako:

Abecedno slovkanje službeno utvrđuje koje riječi pripadaju kojemu slovu. Postoje razlike u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj.

Kao otklon od službenog slovkanja, u Njemačkoj se učestalo koristi za slovo S ime Siegfried, a za slovo Z pojam Zeppelin. U Austriji se također učestalo koristi Christine za Ch, Johann za J, Norbert za N i Zeppelin za Z .

dvoglasi

U njemačkom se često koriste dvoglasi. Dvoglasi su dva vokala u slijedu, kao na primjer “ei”, “ie”, “ai”, “eu”, äu” i “au”. Prema njima se odnosimo kao prema jednom glasu.

Dvoglasi äu i eu pri izgovoru zvuče jednako. Da bi se ustanovilo kako se ispravno pišu, pogleda se osnova riječi. Množina od riječi “Haus” (kuća) je dakle “Häuser” (kuće), a nikada “Heuser”, premda jednako zvuče. Ostali primjeri:

I dvoglasi ei i ai zvuče jednako i jednako se izgovaraju (“aj”). Ali ovdje nema pravila za ispravno pisanje i mali broj riječi s ai (izgovarano kao i aj) se mora jednostavno naučiti.

Pripazite: Kod dvoglasa ai i eu ima mnogo lažnih “prijatelja”, koji jednako zvuče, ali se drukčije pišu (i imaju drugo značenje):

slovo “h” i glasovi “ch” (h) i “sch” (š)

Osim dvoglasa, postoje i kombinacije slova “sch” i “ch” te bezglasni “h” koji se piše, ali ne izgovara.

h može biti izgovaran na dva načina:

• Na početku riječi kao tvrdi [h]:
  Hund (= pas) , Haare (= kosa) , Haus (= kuća)
• Kao nijemi h, najviše ispred konzonanata l, m, n. r, kao i prije/iza vokala. Tada se vokal ispred h izgovara dug.
  fehlen (= nedostajati (čit. fe:len)) , nehmen (= uzeti (čit ne:men)) , Zahn (= zub (čit. ca:n)) , Lehrer (= učitelj (čit. le:rer)) , sehen (= vidjeti) , gehen (= ići) , Rehe (= srne (čit. re:e))

Pazite: Riječi koje počinju s q, sch, sp ili t nikad nema nijemi h:

Ispravan izgovor glasova -ch i -sch je važan, kako to pokazuje primjer Kirche (= crkva) i Kirsche (= trešnja) . Obje riječi izgledaju slično, ali imaju različito značenje i mogu se lako pobrkati ako se točno ne izgovaraju.

ch se izgovara na dva različita načina:

• Nakon stražnjih samoglasnika (a, o, u, au) kao grleni glas [x]:
  Ach (= Ah) , Buch (= knjiga) , Loch (= rupa) , Fach (= struka) , Dach (= krov) , doch (= ipak)
• Poslije svih drugih samoglasnika, poslije l, n, r, i nastavka -chen kao meki -ch [ç].
  ich (= ja) , Milch (= mlijeko) , Kirche (= crkva) , manchmal (= ponekad) , Mädchen (= djevojka)
• Ispred a, o, u, l, r, s kao [k]:
  Chaos (= kaos) , Chor (= kor) , sechs (= šest) , wachsen (= rasti) , Fuchs (= lisica)

sch se izgovara:

• Kombinacija “sch” se izgovara uvijek kao jedan glas [⁠ʃ⁠]​ , hrv. “š”
  Fisch (= riba (čit: fiš)) , Kirsche (= trešnja) , Mensch (= čovjek) , falsch (= kriv)
• Kombinacije slova “St” i “Sp” također se izgovaraju kao [⁠ʃ⁠] , hrv. “š”.
  Strafe (= kazna (čit.: štrafe)) , Stimme (= glas) , steil (= strm/strma/strmo) , spät (= kasan/kasna/kasno) , Spaß (= šala) , Sport (= sport)

Pazite: Kod riječi bisschen (= malo (čit,; bishen)) se ne ne izgovara “sch”, već “ch”.

udvostručavanje vokala i konzonanata

Kod nekih riječi isti se vokal piše dvostruko i time je dug pri izgovoru:

Suprotno udvostručenju vokala, udvostručeni konzonanti navode na to, da je izgovor prethodećeg vokala kratak,

slova “s, ß” i “ss”

Slovo s može biti izgovaran na različite načine. Osim normalnog s, dolazi s i kao dvostruki suglasnik ss, a osim toga postoji i slovo ß.

Meko izgovaran, zvučan s, u pravilu se uvijek piše s jednostavnim -s-:

Tvrdi bezglasni s može biti pisan ili s -ss- ili s -ß-. Ovdje vrijedi:

• Iza pojedinačnih kratkih vokala načelno stoji -ss-:
  Fass (= bačva), Pass (= putovnica, (gorski) prijevoj), Tasse (= šalica), fressen (= žderati, izjedati), Kuss (= poljubac), Fluss (= rijeka)
• Osim toga, ss se uvijek upotrebljava u modulu miss-:
  Missverständnis (= nesporazum), missachten (= ne cijeniti, podcjenjivati)
• -ß- se piše nakon nekog dugog vokala / dugog preglasa ili nakon dvoglasa:
  Maß (= mjera, mjerilo), Soße (= umak), außen (= izvan, vani), Straße (= ulica, cesta), süß (= sladak), fließen (= teći, protjecati), heiß (= vruć)

Pazite: U Švicarskoj se ß ne upotrebljava, ondje na tome mjestu stoji uvijek ss.